Tu gde si ti, tu nisam ja.

Ovo je cetvrta sedmica kako se nismo vidjeli... trebali smo ko prije 7 dana, pa on prica gluposti pa sam ja rekla necu sad nikako jebi mater... mene zajebavat neces...

i onda se on naljutio i svasta mi napiso medjuostalimi da sam kucka... reci mi nesto sto neznam...

i onda kao upetak se javio nista... petak odgovara na stori inastavio ko pisat... meni cudno...  i to je piskaranje preslo i na nedjelju... meni i dalje cudno...

juce mi salje video na fb i tu ko nastavljamo komunikaciju neku... nebitnu... neko laprdanje, ja u potpunosti nezainteresovana... ono ne kontam sta pokusava???

i zavrsili smo sinoc  na fbu... nikakomi nije bilo jasno zastosvugdje pise a ne na whatsappu gdje uvjek pisemo ono.. nezzz... kad jutros se javlja na whatsapp... pise heeej kako si... kontam se sta sad hoce... odma na oprezu ocekujem neki bum... reko dobro kako si ti...kaze dobro.. samo... falis mi... ono stvarno mi falis...

gledam u ono... gledam ime... izadjem iz poruka... vratim se... gledam... citam... ne vjerujem...

taj frajer je toliko tezak... niko ne bi mogo vjerovat... frajer je pretezak...

ja sam citav vikend govorila sta mi se javlja koji klinac, ono navikao me da pricamosvaki dan, pa odvikaopa sad opet...ono saberi se, dogovori se sam sa sobom i reci sta hos...

probala milom, probala silom ne moze... a ja zivaca nemam... da odgajam jos jednog...

prelijepje, presladak i stvarno ono fizicki totalno idemo zajedno, bas smo slatki... nikad do sada to nisam mislila, nezz sto...

a ja bi sve sada odma... nema cekanja... a on jadan nekakav... nezz sjebo se ja msm malo od mene divljakuse... jos sam mu rekla da sam luda...

i da shvatila sam sinoc da sam stvarno pacenica... msm koliko vidim po netu to je postalo poznato da se sve stalka, sta ti frajer radi, sta lajka, koga prati insta, fb, komentari, kad je zadnji put bio online... i to toliko umara... prva sedmica mi je prosla u stalkanju non stop njega... druga isto, ali bukvalno sam bila na odvikavanju... treca jeprosla glatko, pogledam nekoliko puta u danu, a ovih zadnji pet dana nista...

kontam se pusi se, necu ja nikoga moliti ni za sta... i eto ga sam dodje...

bila sam ga bas stisla, izvuko se jer smo se preko poruka svadjali i sve ono... msm da se spasio sto nisam uzivo jer to bi haos bio koliko me je samo nerviro... katapultirala bi ga na mjesec da mi je bio pri ruci...

i ja drugarici najboljoj saljem u subotu to kad se javio... pise ona meni jadaaaan, pozelio te a ne zna kako da se izbori s tobom... ja njoj pisem ma ja uvjek ja vjestica... i onda kontam u vecini slucajeva kada sam bila ovako psiho malo prema drugima, moja bff bi tako rekla...a kada bi neko dr bio psiho ona bi rekla to...

i onda sam se malo zamislila i ono ne mogu svi da se izbore sa iskrenim i direktnim ljudima, tih je danas jako malo... a ja sam takva da nemam vremena za gubljenje, ne zelim da gubim vrijeme i ne pokusavaj da me zajebavas jer se neces dobro provesti... nikome ne ostajem duzna i pokazacu zube cm vidim da neko nesto pokusava, a ne da neko nesto uradi... nece stici da uradi jer cu mu jebati mater...

bojim se da treba previse raditi na njemu, a ne znam hoce li imati smisla jer je to izgradjena osoba od 27 godina koja je navikla 9 godina na jedno te isto i da mu ja sad objasnjavam kako veza treba zaista da funkcionise... ono ja prva zbog nepovjerenja imam velikih problema u vezi...

uvjek su to mijesali sa samopouzdanjem, a to nema veze sa samopouzdanjem vec ne vjerujem nikome i kraj... i cim se neko ponasanje pojavi koje je vec vidjeno, alarmi se pale...

ljudi su takvi, izdacete kad tad.. i uvijek nekako vagam kao pusti sta bude bice ili pretekni ga, saznaj prije nego sto to izadje na vidjelo... nekako nezz ni ja...

rekla sam i njemu u oci da mu ne vjerujem... a on meni reko da mi kompletno vjeruje i nakon toga slozio tuznu facu... ne vjerujem mami, a ne nekome koga sam tek upoznala...

sve szavisi od momenta, malo se zanesem, pa rucnu povucem, pa sve tako u krug,..

I istina je ona slika kako muskarci i zene pate nakon raskida... zene odboluju, a muskarci tek skontaju kad zene odboluju...

nasla sam evo bila u folderu sa scrt kada mi je pisao da je nebitan grad, da me voli.. i kontam se sta bi od onako slatkog momka?

opet na starom... lupanje srca... cekanje poruke...

poruke koja je nebitna... radije bi da nema te osobe... osobe koje se pokusavam rjesiti jer ono lijepo je trajalo cak 20 dana... uzbudjenje i sve... i onda je doslo pravo lice... fuj...

opet anksiozni napadi... trebace mi mjesec dana da se vratim na staro poslije nekoliko dana s njim... anksiozni napadi nedostajanja... svega...

cudni snovi se vracaju... u snu sam osjetila ogromnu rupu u grudima i nedostajanje mame... probudila sam se bez daha...

povratak one usamljenosti kada nemate kome ispricat sta se desilo dns... kada se nemate kome pozaliti da vas ovaj ili onaj nervira... kada nemate kome ispricate sta ste dns vidjeli i podjsetilo vas je na dernek 2012...

pa me tuga uhvati... tuga i ogromna rupa u grudima...

pa bi da placem ko malo djete...a  nemogu... suze izdajica nece da kane... pa gutam u sebe sva sranja... i gutam... i gutam...

dok me neka najmanja sitnica nepresjece i nepuknem i sve ode u kurac... u najgorem mogucem momentu... kao i uvjek...

nije to to...

sanjala sam i perece i male hljebice... rekla sam kupicu ja sve samo dodji mama... dorucak mama...

sto sam starija sve se vise psjecam u ovakvim momentima ko mala djevojcica kojoj fali ljubavi... mamine ljubavi...koju nikad nije imala... pa se vracaju neki flesovi kada se sjetim istog bola i supljine u grudima od njenih rijeci i djela i shvatim da me je sama natjerala da bjezim od nje...

al kako mi fali nesto sto nikad nisam imala...

podsjeti me majka i kcerka na ulici...

podjete me zivotnje male...

podsjete me gluposti nevidjene...

sta sve ostane u ljudskom mozgu...

imam poteskoca sa disanjem... sjecanja naviru, a suze nikako...

volila bi se isplakat ko malo djete samo da se malo olaksam... da dusu olaksam

imam opet potrebu za razbijanjem mobitela... to bi bio cetvrti ove godine...

ova sedmica je uzas..

pisala sam za ovog sa tindera... e pa ko zavrsili smo zajedno... ko.. moron jos jedan u mom zivotu... sve je bilo ispocetka super... presladak, fin, dobar,pazljiv, ma predivan...

dok nisam vise vremena s njim provela... sve smo se vidjali nakon nekoliko dana po nekoliko sati... i onda smo proveli cetri dana zajedno...

uzas zivi... prvi dan ko hodali, lijep je samo taj dan bioo... sutra bolestan bio, citav dan u kuci, on igra igrice nekakve, mobitel i ipad samo mijenja... kontam se hajde kontrolisi ludjakinj uu sebi, bolestan, boli ga, nek radi sta hoce, bitno je da smo zajedno tu...

treci dan kao hajmo u dr grad na kafu... haj... otisli, frajer citav dan na telefonu.. navece smo se i posvadjali, on nezeli da se ja tako osjecam... on nezeli ovo ono... al sve radi... prije toga svega na 5 dana mu kazem da mrzim kad neko puno koristi mob dok je sam,nm...

i onda nakon te svadje... mog tacniji monologa od kojeg on vjerovatno je cuo svaku petu rijec sam zaspala... ujutru je bilo cudno... svo vrijeme sam se cudno osjecala...

opet isli setati, rastali se... niko nista.. tek se navece javlja pita sto mu nisam citav dan pisala... sto ti meni nisi..

slom zivaca od njega koliko je samo smotan i nezz...  hocu vcrs da mu napp da malo razmisli o svemu jer ovo ovako ja necu... sigurno... niti cu nekoga sta moliti...

Od A. drugovi se i dalje javljaju, hoce vani... hoce da dodju, da dodjemo..

taman sam mislila da sam nasla nekoga finog... da cu s nekim ovo sve djeliti... naravno zajebala se opet. ko niko...

Kažu da sam imuna na bol,

i da mislim samo na sebe,

sedam noći nisam sa tobom,

i ne brojim dane bez tebe.

Ove oči suze ne liju,

a kad plačem dobro se kriju,

nikad nećeš znati koliko,

teram te iz srca na silu.

Sinoc nisam zaspat mogla jer su mi scene bljestale pred ocima kako ga srecem... ova scena.. ona... vracaju se stare... kako me ljubio... kako sam dosla pred dorijana greja..i sve mi donosaurusi iz stoamaka.. pa se trznem... pa opet pokusam zaspat.. opet idu scene on mene ko vidi sa bivsim pa se kasnije vidimo... kako da ne...debilcina..

samo da hoce ovo prestat.. sta god da me udara... nekontam nista...

cak sam se brinula sto mi se ne javlja ovaj jedan na tinderu vec dva dana... evo javio se prije pola sata... covjek uzivo u vikendu...

svatila sam... odbijam da se vezem za bilo koga jer.. jer lijena sam... i unaprijed znam kako ce zavrsiti... problemi.. problemi...

za uskrs hocu da mu idem kod druga... taman mi je drugarica rekla da ona ide 21... a onda imamo gore od 18. do 21... opet djavo neda mira... uzas...

a bila sam taman sebi rekla supr odustala si od glupih ideja...

juce sam imala jako stresan dan... gazda mi je reko da izgledam ko da me boli neka stvar za sve... reko pa imam ja taj problem...sto samo izgledam... iznutra mogu umirati stoput, moze me dusa bolit al pokazat to neee...

najcesce je to kad se desi iznenada nesto, neke negativne emocije... samo crnilo, roletne padnu, nema reakcije... i onda ljudi misle ovu boli neka stvar...

i onda mi odma u glavi onaj crnogorac,... debil... jer ja sve mislim da sam ja kriva.. sebe stavljam ko glavnog krivxca jer je on sigurno misli ovo ono, ja nezainteresirana.. ovo ono..

odpocetka je imo pogresno misljenje o meni... prvo to da sam udata...drugo da me cekaju neki momci... ja ko sve vrtim oko malog prsta...

sta sam skontala d´ns da radim... uporno... ovog malog sve po ledjima ceskim... nesvjesno... onako kako je on mene ceskio prvu noc... tacnije mazuio... nabijem ga..

kontam opet sta ako ga sretnem... u Sa... ja budem sa ovim momkom i sretnem ga... nebi mogla odglumiti... nogw bi mi se osjekle i ovaj bi primjetio naravno.. a sad dal bi ovaj prisoo to nezz..

da mi kaze samo jednom sjutra...

i onda sam se juce i rasplakala...nakon tog razgovora sa sefom...vozim i placem i pricam sama sasobom... govorim ma ja da ti znas sta sam sve prosla u zadnjih nekoliko mjeseci... zivot mi je naopako okreno kreten...debilcina glupa... povrjedio me... suze liju same... pogledam se u ogledalo kontam se i ti si otisla...

jdva sam se smirila... a isla sam na kafu sa ovom drugaricom...

kontam lokacije... kontam kako bi mogla saznati da li je u Sa... jedino pred kucu da mu odem, da ga uhodim a on ono nije tu...

znam neke lokacije, al da cu ga ubost tesko... al kad nesto hoce, to hoce... zato i neetreba mislit na to...

sta mi nije jasno... prije nego cemo otici onda u kaficu.. kako je onaj njegov drug vidio da sam nervozna... to nikako nekontsm...

vjerovatno mi je ona faca bila, jer me je izbacio iz takta... opet sam pokusala iskulirat, a kako je vidio jer je odma primjetio i pito 100puta sto si to nervozna... sto si to nervozna..

kaze... sta god da uradis nemogu se naljutiti na tebe...volim te i voljecu te.. ti si moje sve... osto sam te zeljan... uvjek te ostanem zeljan...

prije mjesec dana... ja:ostala sam te zeljna... poruka nije isporucena...

sreca pa su u pitanju dva razlicita muskarca... da dobijam svoje rijeci od nekog drugog...

a sta je natuznije od svega...

prodala bi ga za pola marke... za pola sata sa njim...

dns sam saltala fejs i video neki postavljen u jedu grupu... nekakva dva muskarca... 40ak godina,.. i poceo zvuk ... kad crnogorci... kad sam cula onaj naglasak muka mi... u zeludac ko da mi neko sipo kiselinu...

pa sam mu se javila vcrs drugu ono... da vidim sta ima kako je...odma sa glupsotima poceo... kaze nadje nesto da te ugrije...

pripremam ga malo... et neka ga...

imam naviku da vrtim jezikom... sve je to nesvjesno... oblizujem kutove usana.. i viri mi vrh jezika vani kad nesto razmisljam...

i opet stalno povjeravam mob i ima li kakvih poruka... uzas... koja sam ja glupaca...

ugl tad kad smo sjedili onda... vrtila sam ja tako jezikom bog zna koliko sta... nezz... vidim ja sve me nesto gleda kod usana...kontam se da se nisam umazala necim... karmin da se nije razmazo, da nemam tragove odneceg... i on gleda i smijulji se nest... kaze nevrti mi tim jezikom... kako je on to reko postala sam svjesna svog jezika koji je bio u desnom kutu usana... reko sto... on neskida pogled s mog jezika... kaze zato i onaj vragolasti osmjeh... oj jebem li ti sve sto imas...

i danas je bilo sranje neko u tom njegovom mjestu...

kontala sam da on nesto nije hahaha... al nije...javlja mi se ovaj drug... kaze jesi cula sta se desilo tamo... reko jesam kontala da je onaj debil nesto uradio al nije... kaze on ti samo mislis o svom bivsem... reko ponadala se da je ubijen, al nisam te srece... kaze on siri ljubav ne mrznju...

ma evo kako da necu..

najebem mu se svega sto ima...

i neki dan... zvao me neko sa skrivenog broja...zvonilo je 2 sekunde... jer mi pise koliko dugo je zvonilo... mislim se fulio neko broj... desava se... al fazon je sto mi ovaj broj ima ljudi ko prstiju na jednoj ruci...

pa mi je bilo malo cudno...ali desava se...

kad dns opet i zvonilo je 15 sekundi...

da mi ga je nekako dodati na fb... jer mi sad odzvoni ona recenica druga mu... jesi ti vidjela njegov fb profil... kako je to reko..

dovoljno bi mi bilo samo da mi ime napise... volio je tako da se javlja..

debil kretenski...